Izložbe

           Korizma je pri kraju i tradicionalna sezona vjenčanja se bliži. Buduće mladenke, ali i djevojke i žene koje od mladih dana maštaju i sanjare kako će njihov najsretniji dan u životu izgledati, dodatnu inspiraciju mogu potražiti u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Naime, tamo je trenutno postavljena izložba simboličnog i simpatičnog naziva U dobru i zlu... Snovit i bajkovit svijet vjenčanja prikazan je kroz pedesetak ženskih vjenčanih odjevnih predmeta, ali i nekoliko muških kombinacija.

           Hodajući i razgledavajući dvije prostorije prepune raznovrsnih boja i krojeva, svile i čipke, tila i inih raskošnih materijala, šećemo šarenim razdobljima mode. Kroz antropološku, kulturološku i socijalnu povijest za ruku nas vode jedna od najstarijih pariških modnih kuća Lanvin, planetarno poznata i popularna Vera Wang te mnoštvo domaćih dizajnera – Žuži Jelinek, Rikard Gumzej, Keti Balogh, Matija Vuica, Teo Perić, Boris Pavlin, Igor Galaš, modna kuća Hippy Garden, dvojci Boudoir, eNVy Room i Twins te salon vjenčanica Vesna Spoosa.

           Najstarija sačuvana vjenčanica iz fundusa muzeja vraća nas u daleku 1865. godinu, u mjesto Prčanj u Boki Kotorskoj. Već dvadesetak godina kasnije Jelka Winkler u naše krajeve donosi dašak pariškog glamura, a prvi uzlet vjenčane mode bilježi se na prijelazu stoljeća i traje do Prvog svjetskog rata. Bogate vjenčanice ukrašavane su ručno, a pokazivale su više, dužinom do koljena, ili su pak skrivale sve, protežući se do poda. Izložen je i komplet sretnog para iz osječkog visokog društva, gradonačelnika Vjekoslava Hengla (1920. – 1934.) i njegove mlade Matilde. Tada je tradicija nalagala da mladenka u brak uđe s potpunom toaletom – od vjenčanice do ogrtača, popodnevne i dnevne haljine. Izložen je upravo takav komplet Leonije Pusić, bake današnje ministrice vanjskih poslova. U oči svakako upadaju „lude sedamdesete“ kada moda, kao i sve ostalo, izmiče iz čvrstih okvira. Predstavljene su kroz crveno žensko odijelo s takozvanim trapez hlačama i umjerenom, bijelom, poliesterskom kreacijom neformalnog kroja Žuži Jelinek. Priča o vjenčanicama, svadbenom donjem rublju, cipelama, rukavicama, vjenčićima i šeširima završava „vilinskom“ kreacijom Đurđice Vorkapić iz 2012. godine. Jasno je vidljivo, predstavljena je gradska vjenčana moda na kojoj se mogu pronaći samo tragovi tradicionalnih nošnji, primjerice kod stiliziranog narodnog motiva na prsima haljine Rikarda Gumzeja.

           Što je bila inspiracija za ovu izložbu? Kustostica izložbe, Andrea Klobučar, odgovor nudi u presjeku razvoja vjenčane odjeće i njenog odnosa s onom dnevnom. Danas, smatra ona, vjenčana moda živi neki svoj život. Mnoge vjenčanice lako bi se uklopile u retro stil današnjih mladenki. Štoviše, kreatori poput Matije Vuice inspiraciju pronalaze u rokokou, a i ponovno se sve više djevojaka odlučuje preuzeti i njegovati haljine kao obiteljsko blago. S druge strane, suvremeni svijet donio je i slobodu neformalnih odjevnih kombinacija kao i mogućnost iznajmljivanja haljina. Odjevne kombinacije, vjenčane ili svakodnevne, više nisu nužno ogledalo društvenog statusa. Sve je stvar modne osviještenosti i moralnih stavova. Tako je nekada i jednom izrečeno sudbonosno „da“ značilo zauvijek da.  Hoće li se i snaga tih riječi vratit u modu ili su ta vremena zauvijek iza nas?

           U svakom slučaju, ako vam pojmovi kao što su šlajer, cul de Paris ili brokat ne znače previše, ova izložba ima za svakoga ponešto. Romantična nostalgičnost zrači iz fotografija i odjeće i teško će nekoga ostaviti ravnodušnim. Modne izložbe prava su rijetkost na ovim prostorima, a U dobru i zlu… otvara svoja vrata svima koji žele naučiti i vidjeti nešto novo, ili utvrditi već usvojeno gradivo, do 3. svibnja ove godine. 

Ana Kralj