Opera scriptorum Latinorum natione Croatarum usque ad annum MDCCCXLVIII edita, odnosno Bibliografiju hrvatskoga latinizma sastavio je i objavio prof. Šime Jurić. Index alphabeticus je tiskan 1968. godine u Zagrebu, a Index systematicus, odnosno tematska klasifikacija hrvatskoga latinizma, objavljen je također u Zagrebu, tri godine kasnije. Jurić je tada na 683 stranice otprilike 4500 bibliografskih zapisa i time je njegova bibliografija postala nezaobilazan priručnik svakome povjesničaru književnosti, istraživaču hrvatskoga latinizma i bilo kojem drugom znanstvenom profilu sličnoga interesa.
Bibliografija na jednom mjestu okuplja sve radove i autore koji su od početka tiskarstva do 1848. godine, prema sljedećim kriterijima tiskali djelo na latinskom jeziku :
a) na hrvatskom teritoriju,
b) u inozemstvu ako je autor bio Hrvat,
c) ili je djelo svojom tematikom vezano za Hrvatsku.
Izradi bibliografije Jurić je tada posvetio veliki dio svoga radnog vijeka i konzultirao je stotinjak hrvatskih i europskih knjižnica i arhiva, pregledao više od 120 bibliografija, kataloga i tiskarskih popisa.
Korpus hrvatskoga latinizma Jurić je podijelio u 21 kategoriju:
- Varia. Polygraphia. Encyclopediae. Scripta periodica. Kalendaria. Etc.
- Philosophia. Psychologia. Naturae res occultae. Magia.
- Theologiae. Variae religiones. Historia ecclesiastica. Mythologia.
- Doctrina socialis. Ars politica.
- Oeconomia publica.
- Iurisprudentia. Iustitia. Administratio. Statistica.
- Paedagogia. Scripta educationis.
- Artes elegantiores. Historia artium.
- Philologia. Litterarum historia.
- Litterae elegantiores: a) oratores etc., b) poetae
- Historia.
- Geographia.
- Mathesis.
- Historia naturalis. Physica. Chymia. Etc.
- Medicina.
- Technologia etc.
- Artes et opificia.
- Oeconomia familiaris
- Mercatura etc.
- Res militares.
- Artes gymnasticae.
Zastupljene su sve grane znanosti i umjetnosti, kao i sve grane ljudske djelatnosti suvremenoga svijeta. Najviše je jedinica zabilježeno iz pjesništva – 1222 jedinice, zatim teologije – 1196, povijesti – 360, prozne književnosti – 358, prava – 297, medicine – 286, filozofije i psihologije – 254, prirodnih znanosti – 227, povijesti jezika – 151, matematike – 129, geografije – 77, kataloga, popisa – 66, pedagogije – 63, društvenih i političkih znanosti – 46, ekonomije – 27, vojske i vojne uprave – 25, trgovine – 24, glazbene i likovne umjetnosti – 21, tehnologije i poljoprivrede – 20, proizvodne djelatnosti – 2 i igara i lova – 1 jedinica. Podaci proizašli iz ove klasifikacije dobar su pokazatelj razmišljanja, vrijednosti i aktivnosti ljudskoga roda ranoga novog vijeka.
Usprkos prisutnoj dvojbi svih bibliografa, enciklopedista i leksikografa: uvrstiti ili ne?, Jurić se vodio onom da je jedinicu bolje uvrstiti u bibliografiju, nego ne uvrstiti. On sam u predgovoru bibliografije upozorava da neki pisci i naslovi nisu spomenuti, ali ne zato što možda ne pripadaju hrvatskome latinizmu, nego zato što je njemu tada nedostajalo vremena i mogućnosti detaljnije ih istražiti. Dalje, u bibliografiji Jurić osim cjelovitih monografija, donosi i manje tekstove poput predgovora, pogovora, prigodnica, epistola i dr.
Nakon redakture bibliografije i revizije neolatinističkog fonda Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice (od 2004 god.), gdje se čuva najveći broj djela hrvatskih latinista, dodano je još oko 2000 novootkrivenih jedinica koje će se pribrojiti proširenom, ponovljenom izdanju bibliografije http://www.nsk.hr/ostale-hrvatske-bibliografije/
- Gdje su tiskana djela hrvatskih latinista?
Latinska djela hrvatskih pisaca uživala su svojedobno veliku popularnost, pa su stoga i bila tiskana po cijeloj Europi. Pisci su se školovali uglavnom u Italiji, gdje su nastavili objavljivati svoje radove, tako da gotovo i nema latinista 16. i 17. stoljeća koji nije objavio djelo u Veneciji. Kasnije, u drugoj polovici 18. i u prvoj polovici 19 stoljeća, počinje se sve više objavljivati u Hrvatskoj.
Osim u Veneciji, najviše se djela objavilo u Rimu, Bologni, Padovi, Milanu, Firenzi, potom u Torinu, Trstu, Napulju, Modeni, Folignu, Anconi, Cremoni, Parmi, Gorizi, Viterbu.
Njemačka je kao i Italija imala vrlo razvijenu tiskarsku djelatnost. Djela su se objavljivala po cijeloj zemlji: u Kölnu, Frankfurtu, Berlinu, Nürnbergu, Münchenu, Leipzigu, Hamburgu, Mainzu, Rostochu, Hanau, Bonnu, Neuburgu, Augsburgu, Freiburgu.
U Austriji objavljivalo se u Beču i Grazu, u Švicarskoj u Baselu i Zürichu, u Velikoj Britaniji u Londonu.
U zemljama centralne i istočne Europe tiskarstvo je također bilo razvijeno. U Poljskoj se objavljivalo u Varšavi i Krakowu, u Slovačkoj u Košicama i Bratislavi, u Češkoj u Pragu, u Mađarskoj u Györu, Budimpešti, Pečuhu.
Latinisti su objavljivali i u Nizozemskoj – u Amsterdamu i Den Haagu, zatim u Belgiji – Löwenu i Bruxellesu, a veliki dio hrvatskoga latinističkoga korpusa tiskan je u Francuskoj, i to u Parizu, Lyonu, Strassbourgu.
U Španjolskoj se objavio mali broj djela: Barcelona, Madrid, Sevilla, Burgos i Salamanca.
Tek pokoje djelo objavilo se u rumunjskome gradu Oradea.
Što se tiče hrvatskoga tiskarstva, ono se razvijalo u Zagrebu, Dubrovniku, Rijeci, Zadru, Osijeku, Varaždinu, Karlovcu, Požegi, a samo poneko djelo u Splitu koji je svoje izdavaštvo zbog tadašnjih prilika obavljao u Veneciji.
- Gdje se danas čuvaju djela hrvatskih latinista?
Osim onih knjižnica, ustanova i drugih izvora koji su obuhvaćene prvim izdanjem bibliografije, prilikom redakture konzultirano je još 70ak svjetskih knjižnica, tako da trenutačno u Index bibliothecarum et tabulariorum nalazimo Library of Congress u Washingtonu, National Library of Scotland, knjižnicu Mazarine u Parizu, Rossiiskaya Natsionalnaya Biblioteka u Petrogradu, Narodni knihovna Češke republiky u Pragu, Biblioteka Glowna Uniwersytetu Warsawskiego u Varšavi, Bibliotheca Albertina u Leipzigu, Bibliotheek van de Universiteit van Amsterdam, Wellcome Institute Library u Londonu, kraljevske knjižnice u Nizozemskoj, Danskoj, Belgiji i Švedskoj, katedralne knjižnice Velike Britanije, Colombina u Sevilli, Bibliothecu Nacional de Espana u Madridu, destke gradskih i crkvenih knjižnica Njemačke, Francuske, Italije, knjižnice uglednih europskih sveučilišta i akademija, centara i arhiva.
Iza Nacionalne i sveučilišne knjižnice, koja ima više od 4500 zapisa iz područja hrvatskoga latinizma, dolazi knjižnica Metropolitana s više od 900 zapisa, Knjižnica Male Braće u Dubrovniku ima oko 500 zapisa, Knjižnica HAZU i Znanstvena knjižnica u Zadru imaju 300tinjak; slijede ostale hrvatske sveučilišne knjižnice, knjižnice fakulteta, arhiva, muzeja i slične ustanove. Veliki dio naslova čuva se po hrvatskim franjevačkim samostanima, njih oko 1900.
Od stranih knjižnica, najveći broj djela čuva se u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Vatikanu. Francuska nacionalna knjižnica u Parizu i Britanska knjižnica u Londonu broje svaka više od 400 zapisa, a u Vatikanu postoji oko 300 zapisa.
Dio teksta pod naslovom Hrvatski latinisti u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Sastavila i izgovorila L.Krešić povodom obljetnice 400. godina Klasične gimnazije u Zagrebu, 2006.