Zaposlenici na fakultetima osposobljeni su za različita znanstvena područja, polja, grane, ali se, u većini slučajeva, ne bave teorijom odgoja i obrazovanja koja predstavlja temelj promišljanja procesa poučavanja i učenja. Jedan od ključnih ciljeva nastave na visokoškolskim ustanovama trebao bi biti potaknuti studenta da stekne znanja, razvije vještine i umijeća te izgradi stajališta, a to iziskuje posebne vještine i umijeća sveučilišnih nastavnika koji nadilaze isključivo prenošenje temeljnih znanja struke.

Kvalitetno pedagoško-psihološko-metodičko obrazovanje s jedne strane omogućuje nastavniku da promišlja i izvodi kvalitetnu praksu uz pomoć kvalitetnih komunikacijskih i socijalnih kompetencija te znanja i vještina na području motivacije, teorije učenja, formuliranja ostvarivih ciljeva i akademskih postignuća, upotrebe različitih nastavnih strategija, metoda i oblika rada, provođenja vrjednovanja i ocjenjivanja, a s druge strane tako educiran sveučilišni nastavnik omogućuje studentu postizanje visokih odgojno-obrazovnih rezultata.
 

Svrha Programa metodičkoga osposobljavanja i usavršavanja sveučilišnih nastavnika i suradnika je unaprijediti kvalitetu sveučilišne nastave omogućavanjem predavačima da upoznaju, razumiju, uvježbaju i na koncu samostalno kreiraju suvremene pristupe nastavnom procesu.
 

Nakon odslušanog Programa metodičkoga osposobljavanja i usavršavanja sveučilišnih nastavnika i suradnika polaznici će steći slijedeće kompetencije i bit će sposobni:

• - razlikovati teorije učenja važne za učinkovito poučavanje na visokoškolskim ustanovama;
• - poticati motivacijske procese u učenju i nastavu usmjerenu na studenta;
• - planirati i organizirati nastavni proces temeljen na suvremenim teorijama poučavanja i učenja i kompetencijskom pristupu;
• - planirati akademska postignuća (ishode učenja) i konstruktivno poravnanje;
• - izraditi kvalitetan opis predmeta (silab kolegija) i različite nastavne materijale;
• - primijeniti različite nastavne strategije, metode i oblike koje vode aktivnom i suradničkom učenju;
• - koristiti različite načine provjere ostvarenosti zadanih akademskih postignuća (ishoda učenja);
• - provoditi kvalitetne postupke samovrjednovanja i preuzeti odgovornost za kvalitetu poučavanja i ostvarenje postavljenih           akademskih postignuća;
• - koristiti digitalnu tehnologiju u visokoškolskoj nastavi vodeći računa o njezinim mogućnostima i ograničenjima u okviru procesa obrazovanja;
• - primjenjivati načela akademske komunikacije.